Mediji, doseg i odgovornost

U svojim najmlađim danima odraslosti, na početku svoje „karijere“, imala sam priliku raditi u redakciji najvećih odnosno najprodavanijih dnevnih novina u Republici Hrvatskoj. Onima koji su jako mladi i ne sjećaju se običaja svakodnevnog kupovanja, listanja i čitanja papirnatih izdanja – recimo da je to bilo u rangu onoga što su danas Facebook, Instagram i Twitter – mediji za koje svi znaju, svi ih prate i čitaju, a neki od njih to i priznaju.

Najveće novine u Hrvatskoj na vrhuncu popularnosti imale su dnevnu nakladu veću od 300.000 primjeraka

Imala sam sreću raditi u istoj redakciji u kojoj su svakodnevno pokraj mene i sa mnom radili ugledni visokoškolovani profesionalni novinari, urednici, redaktori, lektori, grafički urednici, dizajneri, fotografi… i radeći uz njih puno i naučiti. Primjerice, premda sam tada već bila diplomirala hrvatski jezik i književnost, podrazumijevalo se da nekoliko mjeseci učim vještinu lekture od vrhunskih stručnjaka, a ja sam radosno i entuzijastično u svoju bilježnicu s abecednim odjeljcima upisivala njihove savjete i preporuke, pozorno slušajući i razumijevajući njihova stručna tumačenja, nerijetko se čudeći kako zapravo malo znam i koliko još toga tek moram naučiti. Osjećala sam se odlično jer to su redom bili vrlo školovani, obrazovani i mudri ljudi, a opet pristupačni i blagi prema nama početnicima, i učenje od njih i rad s njima bio je veliko zadovoljstvo.

Kolikogod obrazovani bili, uvijek imamo još puno toga za naučiti

Ono što je prvo i najvažnije što su nas učili na tim počecima u ozbiljnim redakcijama bilo je da uvijek budemo svjesni utjecaja koji medij ima na oblikovanje mišljenja svojih čitatelja i da uvijek, uvijek, uvijek i apsolutno uvijek budemo svjesni odgovornosti koju sa sobom nosi doseg koji imaju naše objave te da naš rad bude usklađen s tom činjenicom. Svaka priča ima dvije strane, a objektivnost je imperativ koji zahtijeva da zadržimo neutralnost i damo glas objema stranama. Najizvrsniji među nama mogli su se nadati dobivanju kolumne nakon godina i godina dokazivanja kvalitete svojeg rada. Dali su nam povjerenje, a mi smo to ozbiljno shvatili i bili ponosni jer tada doista nije baš svatko mogao dosegnuti tako veliki auditorij osim plaćenom reklamom, a na njoj je pak morala biti oznaka da je riječ o plaćenoj reklami koja je u startu čitateljima sugerirala da tekst koji u tom odjeljku čitaju nije stav redakcije.

Bitno je napomenuti da je na vrhuncu svoje popularnosti taj najveći i najčitaniji dnevni list imao nakladu oko 370.000 primjeraka. Budući da je sav sadržaj bio otisnut na papiru, materijalu koji je podložan brzoj razgradnji, tada je uvriježena utjeha za loše vijesti bila da ih se za koji dan nitko neće sjećati.

Utjecaj klasičnih medija bio je ključan, ali u odnosu na internet doseg je ograničen, a prolaznost normalna pojava

Situacija s medijima u 21. stoljeću naglavačke je preokrenula sve ove postavke.

Internet je omogućio svakome da bude svoj vlastiti medij, gotovo u pravilu bez odgovarajuće stručne i etičke edukacije. Danas imamo onoliko medija koliko imamo ljudi s pristupom internetu koji su spremni u eter emitirati svoje objave. Istodobno je i sjajna i zabrinjavajuća činjenica to što je njihov doseg teoretski neograničen.

Danas postoji onoliko medija koliko imamo ljudi s pristupom internetu koji su spremni u eter emitirati svoje objave

Izvrsno je što je Internet omogućio dosad neviđenu brzinu komuniciranja i pristup bazi ljudskog znanja, ali je ujedno omogućio i produkciju te širenje lažnih vijesti (tzv. fake news) i podvala. Ovo potonje zahtijeva poseban oprez svakog korisnika. Za razliku od „old school“ novinarstva, danas je često nemoguće odmah uočiti je li objava autentična ili je plaćena reklama.  

Najvažnija se promjena pak dogodila u dosegu publike. Danas svaka objava na internetu ima potencijal dosegnuti milijune čitatelja, slušatelja i gledatelja te utjecati na javno mnijenje i oblikovanje mišljenja više nego ikad. Upravo je zato više nego ikad važnije biti svjestan odgovornosti kod oblikovanja sadržaja i njegove objave. Uz neograničeni potencijal dosega poruke koju odašiljemo u javnost, dodatno valja imati na umu i biti svjestan činjenice da će te poruke vječno ostati objavljene, koliko se god autor predomislio, „brisao“ ili ih kasnije negirao. Vrijeme papirnatih vijesti koje traju dan-dva bespovratno je nestalo.  

Uz neograničeni potencijal dosega poruke koju odašiljemo u javnost, danas dodatno valja imati na umu i biti svjestan činjenice da će te poruke vječno ostati objavljene

Mali vodič za odgovorno komuniciranje

Ne tako davno postojali su mediji koji su proizvodili sadržaj i postojali su konzumenti tih medija – čitatelji, slušatelji, gledatelji. Za stvaranje medijskog sadržaja bilo je potrebno imati široku opću naobrazbu, dodatno proći edukacije o stvaranju sadržaja, pravilima komuniciranja, steći praksu na manje osjetljivim temama i na neki način dokazati stručnost i sposobnost objektivnog i točnog izvještavanja. Naravno da je i tada u medijima bilo onih koji nisu posjedovali baš sve navedene vrline, ali za to je odgovornost snosio onaj tko im je davao medijski prostor, a i doseg svih medija bio je vrlo ograničen.

Danas je svatko tko posjeduje pametni telefon i profil na društvenim mrežama istodobno i medij i konzument medijskog sadržaja. Za stvaranje tog sadržaja dovoljno je imati volju i nešto slobodnog vremena. Prije nego što kliknemo na „Objavi“ i u javnost pustimo bilo koju informaciju, jedina stručna, sadržajna i etička provjera sadržaja ovisi samo o nama. Nema urednika, nema redaktora, nema lektora, nema nikoga tko će nam dati savjet prije objave, ali ima onih koji će nam odmah po objavljivanju dati svoju povratnu informaciju u obliku lajkova, hejtova, komentara i dijeljenja našeg sadržaja.

Budite svjesni da svaka javna objava danas ima neograničeni doseg – cijeli je svijet povezan internetom.

Dakle, ako želite odgovorno javno komunicirati, obavezno provjerite ove stvari prije nego što objavite ili podijelite neki sadržaj

  • Je li informacija točna?

Ako nešto djeluje predobro da bi bilo istinito, vjerojatno nije istinito.

  • Je li informacija korisna?

Hoće li ova objava čitateljima koristiti ili će im štetiti?

  • Je li informacija iz provjerenog izvora?

Ako niste sigurni da je izvor informacije pouzdan, provjerite ga. Ako i dalje niste sigurni, bolje da se suzdržite od dijeljenja.

Zašto nas kupnja stvari ne čini potpuno sretnima

Nikad u povijesti ljudskog roda nije bilo lakše doći do materijalnih stvari i proizvoda. Sve što nam srce poželi dostupno je u bližim ili daljim trgovinama u nevjerojatno velikom rasponu oblika, cijena i kvalitete, tako da si doista gotovo svatko danas može priuštiti mnogo više stvari nego što su si mogli priuštiti njegovi preci. Sve više ljudi redovito kupuje proizvode online, poštari i dostavljači imaju pune ruke posla.

Globalna dostupnost i širenje informacija u svim smjerovima donijeli su nam, osim lake dostupnosti, i širenje raspona želja zahvaljujući velikim ulaganjima u marketing, čija je osnovna svrha jednostavna – stvoriti želju za novim proizvodima odnosno novim kupnjama. I gotovo nitko na to nije imun – sjetite se samo koliko ste predmeta u proteklih godinu dana kupili ciljano, baš zato što ste ih doista trebali, a koliko ste puta kliknuli na gumb “kupi” jer vam je slika tog predmeta iskakala iz paštete?

Naravno, i samoj mi se to dogodilo. Više nego jedanput. Bilo je tu doista korisnih i relativno kvalitetnih predmeta, ali, budimo realni, dobar dio toga nije bio ni kvalitetan ni koristan i samo je pridonio općem zagađenju – od proizvodnje, prijevoza, do kratkog razdoblja upotrebe do konačne potrebe za zbrinjavanjem (uglavnom plastičnog) otpada.

Jesu li me te kupnje učinile sretnijom? Ne baš, ali svako iskustvo koje te nečemu nauči u konačnici nije posve loše.