Prije nekoliko godina imala sam priliku surađivati na jednom projektu u kojem smo istraživali jedno obiteljsko stablo. Naime, moj dragi kolega koji je sad u mirovini napokon je pronašao vremena za promišljanja o svojem podrijetlu te me zamolio, budući da dijelimo prezime, da pročešljam matične knjige na području mojeg zavičaja u kojem je to prezime prilično često.
Projekt koji je započeo kao zanimljivo kopanje po davnim zapisima ubrzo se prometnuo u nešto više od toga. Listanje knjiga rođenih i vjenčanih bilo je naporno, ali i izazivalo dragost, naročito jer sam prepoznavala prezimena susjeda svoje bake. No, onda su na red došle knjige umrlih.
Teško je opisati osjećaje koji su me preplavili pogledom na stranice matičnih knjiga umrlih u kojima su se u beskraj nizali zapisi o ljudima koji su se oprostili od ovozemaljskog života, a sve je uredno dokumentirano u knjigama.
Zašto?
Koju god da sam stranicu otvorila rijetko sam naišla na punoljetnog umrlog. Bilo je malo čak i starijih maloljetnika. Uz ove rijetke odrasle obično je stajalo da su umrli „od starosti“, „vodene bolesti“ ili nekog sličnog uzroka.
Ono što me zapanjilo, ali mi je i otvorilo oči, bilo je to da se zapisi najviše odnose na malenu djecu, od nekoliko dana do nekoliko godina, kojima redom u rubrici „uzrok smrti“ stoje izrazi poput „od angine“, „od sušice“, „od skrleti“, „od difterije“, „slab od poroda“, „od hripavca“, „od proljeva“…
Sve su te bolesti danas izlječive. Neke antibioticima, neke kvalitetnom poslijeporođajnom zdravstvenom skrbi, neke cijepljenjem. Da, cijepljenjem!
Uvidom u te povijesne spise odjednom mi je postalo jasno koliko smo sretni što živimo u ova vremena. Razmišljala sam o svim tim nesretnim ljudima koji su tako učestalo pokapali svoju dječicu jer im nisu znali i mogli pomoći. Razmišljala sam o tome kako imamo nevjerojatnu sreću da nam se u 21. stoljeću ne može dogoditi takav scenarij.
A onda se dogodio jedan pokret ljudi koji „misle“ da se znanstvenicima ne može vjerovati, da je Zemlja ravna ploča, da je cjepivo štetno, da su „stari ljudi živjeli bez cjepiva i lijekova i nije im bilo ništa“, „živjeli su dugo i zdravo“ i slične zablude.
Rastužilo me to jer iz gore navedenog razloga znam što se događalo u vremenima kad nije bilo organizirane zdravstvene skrbi, liječnika, rodilišta ni cjepiva. Rijetki su preživljavali. Možete li zamisliti da danas na stranicama s osmrtnicama od 20 slika samo jedna bude od punoljetne osobe? E pa tako vam izgleda uvid u matičnu knjigu umrlih iz razdoblja prije cjepiva. I sami se u to možete uvjeriti kraćom šetnjom do gradskog arhiva ili župnog ureda, a ne morate čak ni izaći iz kuće ako imate Internet – samo bacite oko na snimke istih tih knjiga koje možete pronaći na ovoj stranici: https://www.familysearch.org/en/
Za primjer kopiram link na matičnu knjigu umrlih u Krapini iz 1912. godine.
A ovdje možete pogledati nekoliko nasumično otvorenih stranica iz takvih matičnih knjiga iz Krapine i Zajezde 1900. i 1912. godine:
