U prostorno-vremenskom procijepu
Dok gledam svoja sasvim ozbiljna posla
Zapuhne miris ljeta gospodnjeg 1988.
Tinejdžerski obijesno ljetna atmosfera bazena
Probija jesenske katove, stropove i armaturu
Kao da odavno stran i nepoznat netko
Mladenački bezbrižno s drugoga svijeta
Uspješno preskače neprobojne ograde dimenzija
Porukom telepata da sve je prolazno
I ništa nije takvo
Prerano umrlima kao da je neka specijalnost
Nama koji to nismo
Zamućivati stvarnost