Za njom žude slabi
Nadaju se steći je zli
Ulizuju joj se bijedni
Pjesme joj pjevaju podložni
Misleć da pripada njima
Oholo prskaju žuč
Želeći vladati svima
Sreće si snatre tu ključ
A moć im se obijesno ruga
Sveudilj vukući konce
Ne dira je ničija tuga
Grabi u svačije lonce
Žudeći žudnju bez kraja
Nikad utažiti glad
Mračeći svjetlost bez sjaja
Skrivajuć beskrajni jad
No priroda moći je takva
Da s vremenom slabi njen dah
I moć ostari u nemoć
Niz žile sad gmiže joj strah
Jer jednake snage je strast
Dok slabi je šutaju nogom
Bijedni joj odriču vlast
A podložni viču joj zbogom