komunikacija (lat.). 1. Proces sporazumijevanja među ljudima, prenošenje poruka, s pomoću signala odn. znakova različite naravi (zvučni signali, jezični znakovi, pisana i tiskana slova i brojke, slike, značke, pokreti i dr.). 2. Prijenos značenja s pomoću prijenosa signala; proces prenošenja obavijesti od pošiljaoca k primaocu. (Hrvatski leksikon)
Business vector created by Makyzz – Freepik.com
Postoje ljudi koje označavamo uspješnima. To su oni koji su prije postizanja uspjeha spoznali važnost komunikacije i radili su na njezinom usavršavanju. Postoje i oni drugi. Možda su spoznali važnost ovog procesa, ali nisu radili na njemu. Možda uopće nisu ni spoznali njegovu važnost. Možda misle da nemaju na čemu raditi. Što god da mislili i spoznali, a da to nije važnost uspješne komunikacije i rad na tome, oni spadaju u ovu drugu skupinu.
Ponekad ljudi misle da se dobar komunikator rađa. Ja u to ne vjerujem – naprotiv, sigurna sam da se dobar komunikator stvara. Na ovom ću blogu pisati o vlastitim spoznajama o različitim aspektima komunikacije koje sam stekla u praksi. Prikazat ću neke pozitivne i neke negativne primjere. Nastojat ću dati što bolje savjete – pogađate, također proizašle iz prakse.
Nije da ja ne cijenim teorijska znanja – naprotiv, smatram ih osobito vrijednima. No, moj PR put popločan je praksom i iz nje proizašlim praktičnim primjerima i poukama. Teoriju vam može prepričati svatko, ali praktične životne primjere i spoznaje može vam pružiti samo onaj tko ih je iskusio na vlastitoj koži. Zato sam ovaj blog nazvala PR opće prakse. Manje zbog zgodne igre riječi, a više zbog osnove onoga o čemu ću govoriti – čiste, sirove, nepatvorene i osobno proživljene prakse.