Bila je to naporna noć. Najprije sam odlučila završiti pončo. Onda sam počela raditi makaronski šal prema Sandrinim uputama. Ide mi prilično sporo, pa još ništa od fotke, ali glavno da sam ja skužila kako se to radi. Sandra, hvala, hvala, hvala!
Noćas su neki likovi imali tulum u mojoj zgradi, pa ionako ne bih spavala – gosti su se naime među ostalim zabavljali i zvonjenjem po svim stanovima preko portafona. Bilo je i ‘pjevanja’, u jednom smo trenutku pomislili da netko nekoga kolje, ali onda smo shvatili da je to samo jedna pijanija verzija “Sweet child in time”. Inače volim tu pjesmu, ali ne u interpretaciji pijanih tulumašica u 3 sata ujutro. No, bolje i to nego turbo folk. 